wish you were here....
03.07.2005., nedjelja
Kriminal
|
Sad san prešokirana da napišen sve šta oću reć,al uglavnom Pink Floyd se ponovo okuplja,al samo za dobrotvorni koncert u Londonu šta znači da ne dolaze ni u Hrvatsku ni nidgi bliže od Engleske.Iako je šansa da se Gilmour,Waters,Mason,Wright i ekipa ponovo okupe bila ravna šansi da se komet i meteor skupa sruše na Split,ipak su se okupili i sad nastupaju nedovoljno blizu da moj džeparac to podnese. Dosta više,rasplakat ću se like a little baby..................................... Ovo je objavljeno na www.pinkfloyd.com: It has been confirmed that Roger Waters will join Pink Floyd to perform at the Live8 concert in Hyde Park on 2nd July. David Gilmour made the following statement: “Like most people I want to do everything I can to persuade the G8 leaders to make huge commitments to the relief of poverty and increased aid to the third world. It’s crazy that America gives such a paltry percentage of its GNP to the starving nations. Any squabbles Roger and the band have had in the past are so petty in this context, and if re-forming for this concert will help focus attention then it’s got to be worthwhile.” Samo za moju dušu: PINK FLOYD - Lost for words I was spending my time in the doldrums I was caught in a cauldron of hate I felt persecuted and paralysed I thought that everything else would just wait While you are wasting your time on your enemies Engulfed in a fever of spite Beyond your tunnel vision reality fades Like shadows into the night To martyr yourself to caution Is not going to help at all because ther'll be no safety in numbers When the right one walks out of the door Can you see your days blighted by darkness? Is it true you beat your fists on the floor? Stuck in a world of isolation While the ivy grows over the door So I open my door to my enemies And I ask could we wipe the slate clean But they tell me to please go fuck myself You know you just can't win I eto,gledala san ih sinoć,savršeni su,uvik jednako uglađeni,sviraju kao na vrhuncu karijere,ma divota jedna...diraju me u srce stvarno.. Mislila san da će Bijelo Dugme bit događaj godine,al skroz su loše svirali,a Bebek je očajno piva...oni su se čak i pripremali,a Floydovci nisu i onakvo savršenstvo............Pa jebate solo one dužine ka u pismi "Money" je nenormalno zajebano za odsvirat,a Gilmour svira..............ah.......... |
01.07.2005., petak
|
Evo mene opet u Americana.Neman baš ni inspiracije,nego eto pijen vodku-juice i gledan u kompić,pa san odlučila nešto napisat.Ovih dana ni ne radin ništa nego umiren na ovim vrućinama.Stvarno su nepodnošljive ode u st-u,ne znan kako živin uopće.Možete zamislit koliko san očajna kad san od love koju mi je mater dala za robu kupila ventilator.Klima jednostavno ne dopire do moje sobe.Evo,opet san ograničena sekundama,pa vas samo pozdravljan i ispričavan se ako ne stignen pročitat sve blogove. |
30.06.2005., četvrtak
|
Nisan uspila pisat ništa u zadnje vrime (tri tjedna valjda) jer je carnet u nekoj stvari i ne valja.I to je stvarno jebeno bezobrazno da nemaju obzira prema svojim korisnicima ovisnicima(ka ja). Usp,danas su bili upisi i upisala san opću gimnaziju "Marko Marulić".Inače četvrta u Splitu. Ma briga me,sve je to isto................ Evo me sad u American Dream Cafe-a(kafić),prija sidi tamo i pije vodku-juice(ja san svoju već popila),njoj je možda i druga već.Dragi je Boga pitaj di.Ma neka ga,mogu ja i bez njega. Eh...evo iman još dvi ipo minute dokle mi traje ova lova za net,a neda mi se ponovo ubacivat. Ljudi čuvajte se,guštajte,idite na more,ako nemate more ko vas j...(zezan se),samo se nemojte zabijat u kuću... Kissss! |
13.06.2005., ponedjeljak
|
Ajme... svašta se izdogađalo ova dva dana i nisan stigla pisat blog,iskreno,nije mi se ni dalo.. Ne znan kako bi to prinila na ekran,a da ima smisla,da nije glupo,ni patetično,ni ženskasto i tako to. Ma evo ovako..Trenutno san sritna kako nikad nisan bila sritna i tila bi da se ovako osjećan stalno jer ovo je ka neka predobra vrste droge,koju bi stvarno tribalo komercijalizirat. Iako san mentalno još uvik pri sebi(valjda),na momente mislin da san nadrogirana ili u najmanju ruku napušena,mislin da pretjerujen,al šta ću jebiga kad se tako osjećan,i pored sve te moje sriće,malo se i bojin.Bojin se da će prestat,a ja ne želin da prestane. Jer sve bi mu na ovome svitu dala,ma stvarno sve,ne znan šta je to šta ne bi i onda postanen paranoična,ajde dobro-ljubomorna(moran priznat),iako do sada nisan imala na šta bit,al znan ja sebe..I puna mi je kapa onih pitanja,šta ja vidin u njemu i to,i neću više nikome ni objašnjavat jer mi je to glupo,koja glupa pitanja jebate,ne znan zašto svi misle da su vaterpolisti pojam muške lipote,pa vidin ih pedeset svaki put na treningu,i ja na njima ne vidin ništa šta je tako "predobro",e pa meni to stvarno ne ide u glavu. Jedva čekan da završi ovaj tjedan,u subotu je oproštajna,onda je lito,onda ću zaboravit čitat do devetog miseca jer ću knjige odnit u šupu,daleko od pogleda,samo da ih ne gledan.. A ovo lito bi ja na neki otok sa prijateljima(a ne sa starcima-ka uvik),al ja bi ovo lito negdi s njima,starce ću poslat negdi,samo da buden sama doma,uuu onda ću u kući moć radit šta oću.......... Samo bi tila ovo lito napravit svašta,nešto novo,šta prije nisan,jer mi je dosadno svako jebeno glupo lito na kojen ne radin ništa. Ajme šta san cila hepi,ja bi sad samo ovo radila... :  P.S.Znan da ćeš ovo pročitat,nemoj me sprdat da san patetična.. |
11.06.2005., subota
Kako će ovo sjeban post bit...
PART ONE Sad je 6 ipo.Moji su otišli na pir u 5.Ja planirala cili ovaj dan još jučer da bi mi oni na polasku rekli da moran cili dan bit u kući i stari provalia da moran učit.Učit?!?Amo samo reć da mi je to zadnje na listi današnjih proriteta. Prvo san mislila izać sa jednom ekipom koju obožavan,onda su me zvali moji iz razreda da se svi skupimo kod Marine i da tamo ostanemo spavat.I kad san već prihvatila to kao možebitni kompromis na ono prvo(šta san zapravo tila),stari mi kaže da nema šanse da ostanen spavat kod ikoga. Iman za nekoliko miseci jebenih petnaest godina,za dvadesetak dana ću se upisat u srednju školu,svoje iz razreda praktički više neću ni viđat,a on meni kaže da nema šanse?!? Pa WTF?! Mislila san ka dite da ću ostat dobra sa svojima kroz pubertet al tek sad vidin kako san se privarila i da nema šanse da se ta moja fantasy ostvari.Možda se i bi,da iman malo manje konzervativnog oca i da možemo nekako pronać zajednički jezik,al se to ne može jel ga nalazimo samo kad je sve po njegovom.Sve je super kad se ja ponašan kao njegova dobra,mala,poslušna curica jedinica.Yeah well,fuck that.Nije da san ja neka hodajuća proturječnost,dapače,ja bi bila poprilično normalna da oni s vrimena na vrime pristaju i na neke moje zahtjeve.I sad mi neko kaže da te roditelji vole i žele ti sve najbolje(I agree),i da uvik,baš uvik znaju šta je najbolje za tebe(I beg to differ!!!).Iskreno,gadim se sama sebi kad pišen o svojin problemima sa starcima,al osjećan da pucan po šavovima,dan za danom.. I znate ono kad vas oni iživciraju,još vas tog dana iživcira i cili vaš razred i onda jednostavno morate nać neki ispušni ventil?E,pa ja se pokušavan skulirat na sve moguće i nemoguće načine,al moj otac jednostavno ne podnosi nikakav-citiram:nedostatak tolerancije i poštovanja,pa kad mi on počne nešto srat ja nesmin: 1.otić u svoju sobu 2.zalupit vratima 3.zakolutat očima(nedaj Bože!) 4.ubrzano disat(believe it or not!!!) - znan to jer mi je to bila predzadnja metoda,koja nije upalila. U zadnje vrime se čini pali posljednja metoda.Počnen plakat.As simple as that.Naravno,to je fakersko plakanje,but who cares? Ja ga jednostavno ne mogu razumit.Ide mi na živce 10 h na dan(u ostalih 14 h računan vrime kad je na poslu i kad spava).Ide mi na živce i njegova familija jer se ponaša ka da je neka kraljevska samo zato šta je poznata u umjetničkim krugovima(zaboli mene za to) i onda me tira da poštujen neku njihovu obiteljsku tradiciju,običaje,pizde materine,bla,bla,bla...Zatvara oči pred očitom činjenicom da mu je pola familije pozera(čast iznimkama koje su mi drage).I ja ne znan jel se pravi glup ili je stvarno glup pa ne kuži da sve šta se ja njemu ispričan ili kažen da mi je ža šta san nešto napravila kažen samo zato šta me on natira na to.I to san mu i rekla jedan dan.On mi je ka i obično reka da mu se ispričan i ja san ga pitala jel on uopće shvaća da meni nije nimalo ža za to šta san napravila i da će ta isprika bit samo puka formalnost koja će s moje strane bit zaboravljena dok je ne uspijen ni izgovorit do kraja.Sićam se samo da san tada dobila možda i najjaču trisku u svom životu.Nije me bilo briga.Jer je on prvi put osta bez teksta,a ja san prvi put u svom životu bila psihički zadovoljena takvom jednom svađom. PART TWO Ova pisma ima jedno šest verzija,ja san je prvi put čula u ovoj verziji,zavolila je i ovako ću je uvik pamtit.. *M*A*R*I*H*U*A*N*A*  .... M ožda je prošao i život cijeli, od onog dana kad smo se sreli, kad sretoh njene oči plave, i kosu boje pokošene trave... A h, pomislih, lijepa je ona, i ne čuh zov posljednji zvona, što je tiho u smrt zovu, da sam znao,vječno bi plakao... R uku mi pruži, kao da pita, voliš li rijeku,polja i žita, i ruku pružih što drhti, i ruku pružih u zagrljaj smrti... I sad shvaćam pred kim stojim, pred onim što stoji u mislima mojim, blijeda,iscrpljena,provodi dane, u zanosu marihuane... H tio sam ljubavlju da sperem drogu, jer što je ona skrivila Bogu, mogla je leptir i ptica da bude, mogla je da voli i voljena bude... U zalud bijahu sve nade moje, umrijeće oči plave boje, i proklinjah svitanje onog dana, i pakla što donosi marihuana... A na je bila djevojka plavih očiju i kose, imena što tisuće djevojaka nose, možda ću i ja jednoga dana, otići tamo gdje je Ana... N a grobu njenom zaplakah prvi, ispisah riječi kapima krvi, umrla je u svitanju dana, bila je lijepa i zvala se Ana... A znala je da narkomani dugo ne žive, da se kratko životu i snovima dive, voljela je da bode vene, voljela je mnoge,a možda i mene.... |
Nothing compares 2U
Puno je ljubavnih pisama koje su mi super i koje imaju fenomenalan tekst,al ovo je jedina ljubavna pisma u kojoj san stvarno u potpunosti,od prvog do zadnjeg stiha,našla sebe i svoju situaciju... Ova pisma je za njega.... Sinead O’Connor – NOTHING COMPARES TO YOU It's been seven hours and fifteen days Since you took your love away I go out every night and sleep all day Since you took your love away Since you been gone I can do whatever I want I can see whomever I choose I can eat my dinner in a fancy restaurant But nothing I said nothing can take away these blues `Cause nothing compares Nothing compares to you It's been so lonely without you here Like a bird without a song Nothing can stop these lonely tears from falling Tell me baby where did I go wrong I could put my arms around every boy I see But they'd only remind me of you I went to the doctor and guess what he told me Guess what he told me He said girl you better have fun No matter what you do But he's a fool `Cause nothing compares Nothing compares to you All the flowers that you planted, mama In the back yard All died when you went away I know that living with you baby was sometimes hard But I'm willing to give it another try Nothing compares Nothing compares to you Nothing compares Nothing compares to you Nothing compares Nothing compares to you BTW: Slučajno san naišla na ovu sliku,stvarno mi se svidila...  |
08.06.2005., srijeda
Freakin' fuckin' naslovi!
 Osjećan da će mi situacija u glavi kulminirat svaki čas i da ću poludit skroz i to će bit to. Muka mi je od svega i ništa nekako ne ide po mojin planovima.Život mi se oduzea kontroli...uvik se oduzima...i baš kad očekujen da će mi taj moj život dat neki konkretan razlog da ga zamrzin,dogodi mi se neka mala dobra stvar i samo zakopa sve ono negativno šta je bilo prije nego šta se ona uvalila.e,to je stvarno jebeno odvratno. jedino,ono baš jedino šta me tješi u svemu ovome je 12:00 h, 17.06.2005. Ja mislin da će mi taj školski sat bit najdulji u životu i to zvono će mi bit najlipša melodija u tom trenu.Jer ću znat da ga neću slušat iduća tri miseca.. Više me boli briga i za školu i baš kad bi sad tribala najviše učit,ja ne učin ništa jer neman volje,slušan muziku,buljin u TV i to je sve šta radin. Nije me briga ni šta mi idijoti iz razreda seru da šta se ja družin sa onima koji puše travu..jer ću ih ionako trpit još samo 7 dana i onda će in bit hasta la vista. Btw - vujo,jel znaš ti da nećeš uspit radit referat o che guevari? Aj,iden gledat "Dead like me"... |
05.06.2005., nedjelja
Izlet....
 Bili smo jučer na Braču.Prvo smo se ukrcali na trajekt i vozili se jedno 45 min.,i onda smo došli tamo.After that,ukcali smo se u bus(jedva),izašli,popeli se na Vidovu goru i opet ušli u bus.I kad smo se jedva namistili,sudarili se.Nije nan ništa bilo,al nismo po ure mogli krenit,a popizdili smo jer nan je bilo vruće ka u deveton krugu pakla.A tribali smo ić na Zlatni Rat...I dobro,nakon tih po ure smo napokon i krenili i došli smo u Bol.Ja san se kupala samo jedanput,i onda san išla kupit pizzu i poslije toga mi se više nije ni dalo,pa san se tamo izležavala u ladu. Da nije bilo muških cekavaca,danas bi mi bia sprovod na Lovrincu zbog smrti uzokovane dosadom. I onda su mi neki muški iz mog razreda digli živce jer su se počeli nešto kurčit(ljubomorni su),ka zašto ja sramotin naš razred kad san stalno sa cekavcima i zašto se nisan tila kupat s njima zbog VIIIc,i tako ta sranja...ma zaboli me.Ionako su mi dopizdili,ne mogu ih ni vidit na oči,jedva čekan da završi ovaj idiotski osmi razred i da upišen srednju u koju će ić normalni ljudi. |
01.06.2005., srijeda
ANTI PARENT POST ! ! !
|
Na rubu san živaca!!! Pun mi je kurac šta sve svoje postupke moran opravdavat i šta za svaku jebenu sitnicu moran tražit dopuštenje, šta ne mogu ostat ni 15 minuti iza škole a da se ne dođen doma javit (oni ne kuže da je idiotski dolazit doma, pa se vraćat nazad za pišljivih petnaest minuti!!!) ,šta mi je sve šta mi stvarno i iskreno predstavlja neku satisfakciju, OGRANIČENO (a morate uzet u obzir da su to poprilično razumni zahtjevi sa moje strane) i puno mi je sve šta može bit puno toga šta kad je njima u korist meni je petnaest godina, a kad je meni u korist onda san ja još uvik jedno malo šmrkavo, balavo četrnaestogodišnje dite! I sad moja NAJDRAŽA MATER zna da je meni trening za dvadeset minuti, i ja je molin da mi pusti da se konektiran bar na tri minute da objavin jedan freakin' fuckin' post,al NE, ona po milijun i prvi put mlati na telefon o anegdotama sa posla! SA POSLA! I onda mi svi seru da san ja u tin godinama i bla,bla,bla, da ja sad samo mislin da je moj život zanimljiviji i sadržajniji od života odraslih, da se to meni samo čini, pričinja… YEAH RIGHT! Kao da na ovome svitu ne postoji bar iljadu i osamsto zanimljivijih tema za pričat, a iskreno, ja kad slušan njihove razgovore i njihove zajebancije to je sve nekako suzdržano i ja mislin da nisu ni pošteno opsovali od brončanog doba, a da ne govorin da su in zajebancije toliko NESMIŠNE da je to za umrit od dosade. I'M SERIOUS. Aj bok,iden ća na trening. |
28.05.2005., subota
I wish....
|
U petak mi je bia tako lip dan...Skoro cili dan nisan bila doma,kad san se vratila iz škole odma smo išli na more...Išli smo nas nekoliko iz razreda i prvi put smo se svi nekako složili i baš je bilo dobro...Poslije smo ja i jedna moja jako mi draga prijateljica šetale oko Poljuda,prošle smo pored Tribua,pa smo išli na piće u jedan kafić odma pored Plave Kave(ne znan kako se zove) sa još jednom prijateljicom i njenim dragim.Čim smo došli,naručili i ženska nam donila,rukom san bacila čašu s vodom i sve se isprolivalo,oni su svi varili od smijat,a ja san se samo ogledavala okolo da me ne bi konobarica skužila... Onda smo ja i ta moja prija još puno puno pričale(ostala san vani do 11 navečer) i lipo je znat da postoji još neko s kin si svaki dan i ko te tako dobro razumi i kome je potpuno isto šta se tiče nekih stvari. Shvatila san da sam ponekad toliko frustrirana nekin stvarima,nekin stvarima kojima možda ne bi tribala bit,al ne znan,možda i bi,dovoljno govori činjenica da svaki put kad uvatin želju,zaželim isto.. -Da mi se sve lipo posloži na jednom polju života.. Mislin da će vam dovoljno reć ovo: www.eternalgeronimo.blog.hr / eternal geronimo=vječna ljubav |
27.05.2005., petak
..stiže ULJEZ jedan.....
|
Veliki pozdrav ljepotice!! Nemoj se puno ljutit.. Ivan |
26.05.2005., četvrtak
Najtužniji filmski trenutci
|
Ovo su filmovi na koje sam ja najviše plakala: 1.FORREST GUMP(FORREST GUMP) Ujedno i moj najdraži film.Prvi put sam ga pogledala 8.5.2004. i znam da sam plakala ka kišna godina. Za one koji nisu gledali: Radi se o Forrestu Gumpu kojem je kvocijent inteligencije 70,i film prati njegov život u kojem je on dobiva razna priznanja za svoja djela,al je u biti neshvaćen jer ništa od toga on nije učinia zato da bi dobia ta priznanja.Neću reć kako završava,nego ću samo reć da će završetak svako shvatit drukčije,tj.nekome će bit happy end,nekome ne.Po mom mišljenju,nije baš pretjerani happy end. 2.ZELENA MILJA(GREEN MILE) Predobar film,sićam se da sam jedva disala koliko sam plakala.Film u biti ima dva "kritična dijela".Zapravo,dva smaknuća. Za one koji nisu gledali: U filmu se kaže da svako ljudsko biće ima svoju posljednju milju.Zadnju milju koju će prić u svom životu,a konkretno tu - zelena milja je zeleni hodnik između ćelija u kojima su osuđenici na smrt električnom stolicom.Neću ništa više govorit,al ako se nekome stvarno plače,neka pogleda ovaj film. 3.ŽIVOT JE LIJEP(LA VITA E BELLA) Sad,very sad... 4.TITANIC neizostavni titanic... 5.BRODOLOM ŽIVOTA(CAST AWAY) Opet Tom Hanks.Super film.Tužan,na momente komičan,al na kraju ipak tužan.Nema happy enda.Doslovno.šmrc...šmrc.A zato se i zove "Brodolom života".... Eto ljudi,ne da mi se više.Opet ću se rasplakat kad se sitim svih ovih filmova. |
25.05.2005., srijeda
A bolje da nisan ništa pisala,kad neman inspiracije...
 EVO MALO ROMANTIKE.... Sad će mi trening brzo,a ne da mi se nešto ni ić,al moran jer nisan bila od pretprošlog tjedna zbog "onih dana u mjesecu",a sad mi se ne da doli ić jer san izgubila kondiciju u zadnje vrime i lipo ću se ocrnit isprid vaterpolista,a baš se pitan i kako ću proć kraj poljuda kad je utakmica i sve je zakrčeno. Sutra nema škole(ja jedva i da znan koji je praznik). Sad san izvrnila cilu sobu naopako i opet san popizdila jer moran ić kupovat robu,a to mrzin jer mrzin prisvlačenje po dućanima,uvik izlazin ka raščepušana kokoš iz svlačiona. Ne znan ni šta bi više pisala osin da mislin da mi se dioptrija opet povećala i da ću morat opet kod okuliste(a baš mi je bila taman ova moja od -0.5).Mogla bi sad bit oko -0.75 ili čak za duplo(-1.0).A valjda nije jer ne namjeravan nosit očale kad iden vanka. Aj bok iden obuć kupaći za trening. Aj,evo van jedna lipa pisma.... ROLLING STONES - Angie Angie, Angie, when will those clouds all disappear? Angie, Angie, where will it lead us from here? With no loving in our souls and no money in our coats You can’t say we’re satisfied But angie, angie, you can’t say we never tried Angie, you’re beautiful, but ain’t it time we said good-bye? Angie, I still love you, remember all those nights we cried? All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke Let me whisper in your ear: Angie, angie, where will it lead us from here? Oh, Angie, don’t you weep, all your kisses still taste sweet I hate that sadness in your eyes But Angie, Angie, ain’t it time we said good-bye? With no loving in our souls and no money in our coats You can’t say we’re satisfied But angie, I still love you, baby Ev’rywhere I look I see your eyes There ain’t a woman that comes close to you Come on baby, dry your eyes But angie, angie, ain’t it good to be alive? Angie, Angie, they can’t say we never tried |
24.05.2005., utorak
|
Šaljem vam jednu veeeliku ...  |
A moment of my pure anger
|
Ponekad mi je takva muka od ovih mojih tinejdžerskih godina.Zatočena sam u sveopćoj zbrci,nerazumijevanju i nerviranju.O.K.,nije mi uvik tako,al živcira me šta me toliko stvari na ovome svitu živcira.Ja,kao osoba,nisam osoba koja se nervira zbog sitnica i zaboli me šta mi je izbia prišt kad se tribam nać s nekim ili šta je neki pjevač ili glumac prekinia sa svojom curom.I još npr., ja ne pratim ni Doru,ni Eurosong,ni Miss Universe,a iskreno bolilo me briga i za Story Super Nova i za Big Brother,a sad i za Survivor.To su jednostavno stvari za kojima me boli neka stvar jer se ionako ama baš nikako ne odražavaju na moj život,a pošto mi ne predstavljaju ni nikakvu zabavu ili zadovoljstvo,?!? Sve sam rekla. Nekome će npr.,ić na živce šta mene to ne zanima i nekome će ić na živce šta ću ja neku modernu pismu okarakterizirat kao “niskobudžetnu”,s malo akorda i s jadnim,pardon,prejadnim tekstom.Zapravo,nije me ni briga koliko pisma ima akorda jer su to ionako MODERNE pisme,koje i sama PONEKAD slušam,kao npr. Obsesion od Aventure ili Toxic od Britney Spears(a inače mislim da je ona pozerica i ide mi na živce),nego me živcira kad ih neko rangira ka vrhunsku muziku,a istovremeno gadi grupe koje nemaju pisme ispod 15 akorda i čije tekstove niko sa prosječnim IQ-om nije u stanju shvatit(DOKAZ:NEKA MI NEKO PONUDI LOGIČNAN TUMAČ OD "WISH YOU WERE HERE" i svaka mu čast ako uspije!).Ali ponavljam,AKORDI IPAK NISU MJERILO KVALITETE MUZIKE.I živcira me,šta nakon mog iscrpnog objašnjavanja zašto me nerviraju određene osobe kad je u pitanju muzika,oni skrate svoje muke i prije nego šta uopće pokušaju upotrijebit svoje sive moždane stanice,jednostavno kažu: “Ne filozofiraj.” NE FILOZOFIRAJ?! W T F ? ! Najporaznije u svemu tome je upravo činjenica da tu rečenicu općenito kažu osobe koje znaju o filozofiji koliko i moja prababa o osnovama kvantne fizike, a da ne govorim da i samim izgovaranjem te rečenice,imaju očite predrasude prema toj hvalevrijednoj društvenoj znanosti!!! Ah! Ne znan šta mi je bilo.Jednostavno sam se tribala negdi ispuvat. LOL… P.S.Unaprid se ispričavam ako ovo šta sam napisala nema baš nikakvog smisla. |
23.05.2005., ponedjeljak
Nužno zlo
|
Nisan danas bila u školi.Bolila me glava od jučer popodne i još uvik boli.Danas iman toliko učit da mi je muka.Zemljopis,biologiju,povijest i hrvatski.LOL! Ajme... Iden odma počet jer ću se uuubi______ Neću dovršit tu rečenicu. |
22.05.2005., nedjelja
PINK FLOYD – Wish you were here
Samo za moju dušu....i nadan se da će me Luka ili Vujo jednog dana naučit svirat...samo ovu pismu. So,so you think you can tell, Heaven from Hell, Blue skies from pain, Can you tell a green field, From a cold steal rail, A smile from a veil, Do you think you can tell, Did they get you to trade Your heroes for ghosts Hot ashes for trees, Hot ashes for cool breeze Cold comfort for change Did you exchange A walk on part in a wall For a lead roule in a cage? How I wish,how I wish you were here, We're just two lost souls, Swimming in a fish bowl Year after year, Running over the same old grounds What have we found? The same old fears, Wish you were here…. |
21.05.2005., subota
Svašta pomalo,a opet ništa...
|
Evo me doma,vatan muve,neman šta radit,vratila san se doma od vanka i tako...ma nije to ništa,pravi planovi su tek u tijeku...Usp,danas smo primili obavijest da 4.6. idemo na izlet na Brač,a dan iza toga je Lukin rođendan,za to triba napravit jedan pravi prc(znat će on na šta mislin),jer malo će bit takvih u ovih zadnjih misec dana,a od one naše lipe zamisli da osmaši naprave oproštajni party,neće bit ništa jer će se ljudi samo nalit i na kraju će bit samo riganje i nothing else. BTW - danas san kupila starke(visoke),al imaju patent,pa se mogu skinit da budu i poluniske.Crvene su.A jebiga takvih ima još samo crne i bež,a meni su crvene bile najlipše. Kupila san još majicu na kojoj je znak od anarhije i piše PUNK.Nije da slušan punk,al majica je baza. Danas san prvi put pogledala onaj severinin video i ono je jebate za zgrozit se.Ženska je nadrogirana skroz naskroz i ne vidi gledat na oči,pa to je sramotno.A Luka to svaki dan gleda.Sram ga budi. Aj neda mi se više pisat,ne vidin ni ja više na oči i iden leć. |
20.05.2005., petak
Johnny
 Evo moja ljubav.... |
 Ovo je za Luku... |
Jeb... naslovi!
|
Eto,ne pitajte me zašto san izbrisala sve postove,al izbrisala san ih. Radila san neke promjene..i tako,uglavnon bezveze.. I da,sad znate da se zoven Ines,al moj stari nick još uvik ostaje jer mi je lipši.. C I A O S! |
